utorak, 28.04.2009.

Bride wars

Ni sam ne znam kako sam se našao u ovome no znate onu staru grkljansku ... "know your enemy..." i tako sam krenuo u recenziranje Rata nevjesti. Zašto pa upravo kako ova gore spomenuta poslovica i kaže treba upoznati onog/nju ako želite s njim/njom imati posla. Da li ovakav film nabijen pozitivnošću i klišeima stare dobro uhodane hollywoodske mašinerije nudi neko solomonsko rješenje ili samo dobro opuštanje i eventualnu možebitno dobru žensku zabavu... mislim da ipak ne ništa tako drastično kao prvo što mi je palo napamet ali svakako sam na tragu sa ovom drugom iznesenom konstatacijom.
Dakle režiser za ovakve filmove o vjenjčanjima stvarno nije bitan jer kad su takvi filmovi u Hollywoodu onda ih može snimiti i konobar iz bilo kojeg birca u L.A.-u ili surfer s plaža. To je jednostavno integrirano u genetski kod svih filmaša iz Zlatne države.
Unatoč tome, što od ovakvih filmova zazirem jer stvarno ne znam što time dobivam ili dobiva bilo tko od vas ovo je film za žemsku razbibrigu, glavne glumice su pomno odabrane. To su uberpopuralne i naravno danas bombe no 1 u Hollywoodskoj džungli megatalentiranih ljepotica Kata Hudson (oprez za sve muške koji će pratiti svoje prijateljice/djevojke/žene u kino da ova djevočica klempavih ušesa koje skriva iza pomno održavane lijepe duge plave kose skriva moćno oružje a to je bolja guza od ipak za mnoge europske ukuse predimenzionirane stražnjice J. Lo.. Zanimljivo da se u filmu to i kroz jednu spačku Anne Hataway i spominje a bome i jako lijepo vidi.;)
a druga ništa manje vrckastija i lijepa je Anne Hataway (njeno glavno oružje ovog filma a vjerojatno i u stvarnosti jesu njene ogromne oke i pretpostavljam po nekim izletima u intervjuima i divlja narav koju režiser prikazuje isto u filmu kroz njen divlji ali svejedno erotični ples za natjecanja budućih nevjesti na njihovoj "bachlorette partyu").
Dakle unatoč Ženskom predznaku filma ima i nešto za nas muške ... što za vidit što za čut.
Osim ovih prednosti ono što je prikaz moći ili pada moći hollywooda je i glazba koja fenomenalno kao i uvijek prati radnju i potencira krešendo radnje kad je naravno potrebno. Jednostavno toliko savršeno da poludite.
Uz glavnu orkestraciju svakako bih naglasio kao plus ovog filma i neke pozitivne stvari koje je ponekad teško očekivati od ovakve sorte filmova koje uvijek hodaju po uhodanim šprancama, a to je da iako film je općenito pozitivan svjedno ima mali, mikroskopski pomalo čudno učinjen odmak od klasike takvog filma kroz scenu ipak nesretnog kraja jedne ljubavi, ali kroz naglašavanje nekih stvari u životu koje ipak su trajnija vrijednost od ipak posvemašnje poplave razvoda u USA, a to je prijateljstvo. Začudno ali u filmu se najviše potencira na prijateljstvu kao trajnijoj životnoj vrijednosti.
Nevjerojatno ali istinito.
Eto to je što se tiće pozitivnih stvari filma. Negativno je sve ostalo. Imate osjećaj kao da Ameri razgovaraju sa svojom nikad odraslom publikom koja umjesto vjere u Boga ili želje za uspjehom u životu kroz ... recimo obrazovanje gaji kult braka ili kult vjenjčanja. Kao da je film o sreći jedini put da se dopre do mozgova svojih ipak najvećih konzumenata a to su američki državljani. Grozan način razgovora sa svojom publikom o tome kako ih možda u pravom životu čeka i poneki ljubavni promašaj i da nisu ljudi baš cvijeće.
Osim toga već sam spomenuo klišeje kojima unatoč pozitivnim crtama obiljuje ovaj film. Jednostavno je prezasićen time. Od ružičastih boja do ispeglanih stanova, savršenih poslova, prelijepih glumaca i glumica (naravno za ovu priliku pomno odabranih), uvijek na mjestu izjava, predvidivih dijaloga i nevjerojatnih zapleta i razrješenja istih i naravno na kraju ove "lobotomy party" toliko isčekivanim mirenjem dvoje ipak vječnih prijateljica. Mislim, toliko "češera" u ovoj filmskoj marmeladi nema niti u jednoj šampiti, zato da ipak ne doživite trovanje mozda prevelikom dozom moždane glukoze idite ipak u slastičarnicu.

- 23:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>