utorak, 15.07.2008.

Paranoid park

Nakon Alaina Parkera i njegova "Bugsy Malonea" i Gus Greene Van Sant Junior također je dva puta eksperimentirao sa neškolovanim mladim ljudima, naturščicima. Jedan od njegovih takvih novijih filmskih eksperimenata je i "Paranoid park". Prethodno se bio poigrao sa takvim stilom rada u "Elephantu", s kojim je požnjeo glavne dvje nagrade u Cannesu (Zlatnu palmu i nagradu za najbolju režiju, 2003.g.).
Sve je to rezultat mogli bi smo reći svojevrsnog Gusovog napuštanja mainstreamških (sada će biti 8 godina) filmskih voda i posvećivanja rada na nezavisnoj filmskoj produkciji (ja bih rekao rada na pravom filmu). Sve je počelo sa filmom "Gerry", no rekao bih da je bilo i godinama prije isto filmova koji nisu klasični komercijalni junkfood uratci (recimo "My own private Idaho").
Image Hosted by ImageShack.us
Zgodno je još reći da na filmu surađuje sa jednim velikim filmskim snimateljem današnjice Christopherom Doyleom. To je čovjek koji ne samo što je sa Van Santom surađivao, nego u svojoj bogatoj biografiji ima i imena kao što su: Wong Kar Wai, M. Night Shyamalan, Phillip Noyce. Ta slika koju nam obojica pružaju i priča koju nam oni prenose protagonisti je vrlo slična načinu pripovjedanja u filmu "Elephant". Vidim da se dobitnom kombinacijom pokazalo za Van Santa da objedini autorski rad na režiji i scenariju, jer onda ima zasigurno dobitnika nagrada i miljenika kritike (isti slučaj je i sa ostalim njegovim izuzetno uspješnim filmovima; Last Days, Elephant, Gerry, My Own Private Idaho, Drugstore Cowboy).
Dakle vlastita režija, scenarij, odličan snimatelj i već otprije iskušane metode uključivanja u film naturščika sa cinema verite tehnikom preuzetom iz svijeta dokumentarizma, Gusu služe da što vjerodostojnije prikaže svijet jednog starijeg američkog teenagera iz Portlanda. Zanimljiva bi bila paralela između "Paranoid parka" i "Elephanta" gdje također opisuje srednjoškolsku populaciju i determinira je izgubljenom. Eto na vrlo sličan način režiser je opisao i svijet srednje škole u "Paranoid parku" gdje nekažnjeno prođe jedno nedjelo teenagera. No istini za volju mladost je ipak u Elephantu puno opasnija i smrtonosnija, no ništa nije manje zabrinjavajući teenagerski svijet u ovom filmu.
Zašto je taj svoj Američki svijet u kojem živi Van Sant dočarao obiljem i nemanjem nikakvih ciljeva, dakle izgubljenim... ne znam. No, on nam možebitni odgovor na to pitanje daje kroz objašnjavanje razloga nedjela kojeg čini Alex (glavni lik filma). Naime popratni sadržaj filma govori o obilju u kojem žive teeenageri koja je istovremeno i opasnost jer ljudi ne razvijaju onu ljudskom poretku tako bitnu karakternu osobinu, a to je konstantna borba za preživaljavanjem. Ljudi su okljaštreni. Nema li toga tu je dosada i dokolica, a ona u već dva Gusova filma ubija. Osim toga Gus dokumentarnom tehnikom nam izuzetno vjerno pokazuje kako izgleda stvaran van svijeta filma svijet raspada obiteljskih zajednica gdje su još uvijek djeca prepuštena na odgoj ili sama sebi iili ulici. Naime zgodno nam to Gus predočuje kroz uvijek krupne ili srednje planove djece a roditelje ili ne prikazuje ili ako su prisutni u kadru oni su uvijek s leđa, u pozadini događaja i više služe tu ... da "popune kadar". Isto bih tako htio upozoriti eventualne gledatelje da ako očekuju neki film o skatebordingu da ovaj to i nije, već da je skateboard i svojevrsna skateboard subkultura u pozadini glavne priče, ona je samo sredstvo ali ne i glavni subjekt radnje.
I za kraj još jednom bih se osvrnuo na glumu gdje mi se sasvim opravdano nameće pitanje koliko je isplativo koristiti se u cijelom filmu samo sa neškolovanim, vrlo mladim glumcima ... jer tu svašta može poći naopako. Koliko je tu vjerno prikazano ono što režiser zamisli? Osobno mogu reći da u filmu je vidljiva kemija i povjerenje koje jedni imaju spram drugih pa to ispada izuzetno usklađeno i onako kako u stvarnosti bi trebalo izgledati.
Mnogima je sporo razvijanje radnje u Gerryu i Elephantu bilo jako umarajuće, režiser nije niti ovaj puta odstupio od tog sporog razvijanja radnje, ali je radnja ispresjecana jer nema kronološki razvoj pa se tako dobiva na dinamci i većoj, općoj gledljivosti. Možda će ovo zazvučati šablonski ali Gus Van Santov stil ili volite ili mrzite pogotovo ovaj njegov noviji filmski opus (jedino što bih preporučio da film ipak gledate odmorni).

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>