petak, 02.01.2009.

Najbolji ovogodišnji filmovi!

Bilo ih je mnogo no, manje nego prošle godine koje sam gledao u redovitom filmskom programu kina u Zagrebu. Upravo mi je to jedna od većih briga jer sve je katastrofalnija filmska produkcija koja dolazi iz USA i sve se više ostvaruje ona prekognicija koju je izrekao jedan od mojih filmski obrazovanih uzora. Po toj osobi sve bi se to više manje svelo pod definiciju „limunada“ ili u prijevodu sve je to sranje u stilu jeftinih romana koji možete dobiti na novinskom kiosku. No, pošto bi to bio uvod u jedan drugi negativistički prikaz ovogodišnje filmske kaljužne stvarnosti u kojoj kao kolima u glibu bivaju zaglavljeni mnogi hrvatski bezglavi pojedinci ja ipak zbog sreće koju mnogi žele i podstiću da kroći preko njihovih pragova ovim putem zazivam.
Dakle koliko sve crno bilo ima i svjetla u toj tami izbora. Spas, iako i neki naši renomirani (dodao bih samoprozvani) filmski djelatnici u to ne vjeruju, nude filmski festivali kojih sada ima u skoro svim zakucima naše lijepe kifle ili strelice, (ako ćete ratnički duh prizivati). Naime kako mnoga hrvatska kina nemaju kičme da u redovitom programu zavrte nešto kvalitetnije pa vrte repetitivna američka sranja koja imaju svoje neke filmske prethodnike u godinama prije kao jedini izlaz iz takve situacije pružaju filmski festivali. Naime da nema tih festivala ... teško da bi ikoji prosječan hrvatski građanin mogao vidjeti ono što se zapravo dešava u svjetskoj filmskoj stvarnosti. Dodao bih da se i svijetu filma izvan Hrvatske dosta toga dobroga odvija po filmskim festivalima te se tamo determinira i
snaga pojedinih filmova koji se ponekad "potvrde" i na glavnom vatrometu taštine ili, na glavnoj seoskoj filmskoj svečanosti (dodjeli Oscara) svijeta kroz pokoje priznanje. Hollywood je rijetko naime imao „muda“ da napravi takav izbor ali, zna se desiti i njima.
Ove godine je bilo stvarno izvrsnih filmova koji su se unas mogli vidjeti i nije se trebalo toliko truditi no ljudima se kako u životu za trpezom tako i onda u svijetu filma moraju stvari doslovno staviti pred nos ... inače teško da će raspoznati cvijet od ...

Moj popis kako slijedi je filmova koje sam gledao protekle godine, neki su datumom stariji neki noviji:

1. Once (prvi je ovaj film koji je me oduševio posljednji dan Motovuna, baš kako bi Tarantino rekao u Reservoir dogsima ... cherry on top)
2. Happy go lucky (je možda po mom ćefu trebao biti i prvi, ali jedan može bit prvi. Uglavnom oba ova filma će u vama lučiti velike količine hormona sreće i gomile smijeha tako da vam ovo dođe ko odlazak u velnes.)
3. Gruz 200 (film je to s kojeg su mnogi u Motovunu bježali, ili su ga po pročitanom sadržaju izbjegavali. Teret 200 to svakako ne zaslužuje. Jest krvav ali stvarnost nisu samo ružičaste naočale.)
4. Vratne lahve (u stilu Bohem kocki sad je red opet došao na jedna vedri i veseli film kakvi samo Česi znaju napraviti. Ovakve slojevite komedije od nacionalnih kinematografija koje sam imao prilike vidjeti imaju samo Česi. Dakle jedan vrlo specifičan i nama blizak humor.)
5. No country for old men (Ma ovo kad sam sastavljao mogao sam nazvati i Javierovom godinom, i ne bih se prevario. Ujedno je ovo i konačno jedan odličan film od pomalo previše hvastane braće Coen.)
6. KJFG No. 5 (kako ne bi ovo bio vrlo jednoličan popis sa samo igranim filmovima svakako moram spomenuti i možda najbolji, najsmješniji strani animirani film koji sam vidio ove godine. Jedino mu Orkestar u gostima konkurira.)
7. Gomorra(kad razmišljam o talijanskoj recentnoj kinematografiji, ne mogu reći da sam gledao nešto toliko dobro da bi bilo na popisu i onda se desi film o talijaskoj Cammori. Ovo je zavrijedilo biti u popisu prvih 10 jer stvarno rijetkost je da se naleti na ovakav odličan film.)
8. Gran Torino (Clinta uopće ne treba hvaliti. On je napravio dva fenomenalna filma ove godine i to je to, za razliku od precjenjenih Coenovaca.)
9. Stellet licht (ove godine sam imao izuzetnu priliku razgovarati sa jednim od danas najvećih 4-5 meksičkih režisera, Carlosom Reyagadasom. Iako sam bio izuzetno umoran kad sam krenuo gledati ovaj film, on me je uspio razbuditi, zaintrigirati i držati mi visoku razinu pažnje cijelo vrijeme prikazivanja. Svaka čast režiseru koji uspije napraviti igrani film samo s naturšćicima to se baš ne vidi svaki dan.)
10. Rumba (čuo sam jednu opasku da je trio koji su ujedno i glavni glumci i režiseri napravio sličan film s kojim su se pojavili prije par godina u Zagrebu. Ne svakako to nije istina. Po meni ovaj film je dao upravo onaj pečat pozitivnosti i vedrine koja nam je u jesenske dane najpotrebnija.)
11. Orkestar u gostima (da je ovaj film bio u konkurenciji na ZFF-u bila bi to mrtva utrka između njega i Rumbe. Izraelska kinematografija je danas jedna od najjačih na svijetu. Oni ne rade hollywoodske hitove ali zato su to sve redom odlični filmovi.)
12. Man on wire (tako dobar suspens napraviti u dokumentarnom filmu kao što sam imao prilike vidjeti u ovom o svjetski poznatom hodaču na žici, rijetko se vidi)
13. Progulka (odlično prihvaćen projekt Motovuna u Zagrebu je upravo startan sa odličnim ruskim filmom Šetnja. Iako je bilo problema prilikom projekcije ovo je jedan izniman film. Pravo otkriće.)
14. Iza stakla (ako je domaća kinematografija ponešto imamo prestroge kriterije. Sa takvim od struke sam se i susreo kad je u pitanju ovaj izvrstan vrlo moderan hrvatski film. Način na koji je rađen podosta odskače od ostalih a i gluma i scenarij je odličan. Sasvim zasluženo je dobio nagradu publike u Motovunu. Opet imamo onjka za trku.)
15. Ljubav i drugi zločini (prošlo je dugo od kad nisam vidio jedan ne solidan već izvrstan srpski film, sve do ovog. Odlične uloge u ovoj kriminalističkoj humornoj drami.)
16. Tropa de elite (već duže spremam, kuham post o recentnoj brazilskoj kinematografiji. Jedan od ponajboljih sa tog popisa je i ovaj šokantan film za kojeg u prvi tren mislite da je riječ o dokumentarcu o korupciji u policiji.)
17. Manda bala (ovaj dokumentarac je bio kruna prošlogodišnjeg izdanja Zagreb Dox-a. Šokantana, uvjerljiv izazvao je dosta kontroverzi. Priča je i to o korupciji u društveno političkom životu suvremenog Brazila.)
18. Guys and dolls (ovaj film zaslužuje epitet najkontroverznijeg filma prošle godine. Priča nam recimo sličnu priču kao i Lars, no ovdje je riječ o dokumentiranju jedne ljudske nastranosti, bolesti ... bez sustezanja i bez uljepšavanja.)
19. War / dance (ako vas ovaj film o dječici koja koja neustrašivo kroče životom unatoč stravičnim stvarima koje su im se nedavno desile ne motivira da učinite nešto za one kojima je pomoć potrebna, onda se srca kamena.)
20. To see if i'm smiling (hrabar i rezolutan i beskompromisan film o ženskom pogledu na ratnu stvarnost i služenje vojnog roka u Izraelu je bio jedan od bisera dokumentarnog filma prošle godine)
21. Lars ima curu (ovaj dopadljiv i topao film o usamljenosti i o pokušaju da se zaobilaznim putem dođe do ljubavi u životu zaslužuje još pokoje gledanje.)
22. Paranoid park (iako nazivno film govori o skeit board subkulturi on ipak hrabro progovara kako to već Gus Van Sant dobro zna. I da ima veću dinamiku radnje od zbog sporosti razvoja radnje počesto prezrenog Elephanta)
23. Katyn (Andrzej Wajda je napravio odnosno snimio ono o čemu se mnogi boje govoriti, o ratnim zvjerstvima. Na tapeti je možda razdoblje drugog svjetskog rata no ovaj put ovaj Poljak bez sustezanja priča priču o pokolju u Kaynskoj šumi.)
24. Vicky, Christina, Barcelona (za mene je Woody napravio jedan fenomenalan film na koji su mnogi nasjeli. Naime počesto sam čuo žene kako govore da im je film odličan. Počesto je to i pomodarstvo ili kulturni snobizam. Jedna osoba započne magičan krug i drugi ga samo slijede. E ovaj film drage moje je radio muškarac, cinik i heteroseksualac i sprda se sa svojevrsnim arhetipovima žena, oću reći svodi ih na nešto što počesto ljudi, ovaj put žene ne žele čuti.)
25. Shut up and sing (ne znam koliko od vas voli country kao stil glazbe, ali znam jednog tu poznatog blogera i pjesnika koji okida na njih. No u ovom filmu je country u pozadini priče, lijepa kulisa. Ono o čemu se radi u ovom filmu je o ljudskoj beskompromisnosti u zalaganju za prave ljudske vrijednosti, istinu, ideale i raskrinkavanju laži. Hrabrost je to ipak jedne to prije svega prekrasne, hrabre, majke i pjevačice Natalie Maines. Ovaj film bi mnoge trebale vidjeti i nešto izvuči iz toga. Jer nije sve u novcu.)
26. Morana (rijetkost je vidjeti koji hrvatski film da dobije nagradu na najprestižnijem od svih filmskih festivala a da se toliko malo priča. Tako je sa animiranim filmom Moranom. Film je odličan, futuristički prikaz naše stvarnosti i nije bez vraga da je dobio nagradu u Annecyu)
27. Changeling (i da došlo je vrijeme i za drugi Clintov film na popisu. Ovdje moram teška srca priznati da Angelina opet blista. Ne sam kaj je zver već ju je i Clint natjerao da po drugi ili treći put u svojoj karijeri odglumi kak se spada.)
28. Paris je t'aime! (Ovo bi mogli nazvati komercijalnim igranim poliptihom gdje su se našli najpoznatiji svjetski režiseri i sa svojim kratkim filmom o gradu svjetlosti dali obol još većoj mistifikaciji istog.)
29. Sestre Pearce (ovaj krvavi i kanibalistički humorni animirani film je bio uz KFJG jedan od osvježavajućih otkrića Animafesta)
30. Nebo boje borovnice (kada se govori o ovom kineskom sienastu, i imena kao što su Jim Jarmusch mu se klanjaju, i to s razlogom. Neki su ovu toplu ljubavnu priču, začinjenu odličnom ulogom boginje jazza Norah Jones, proglasili njegovim najgorim filmom. To proglašavam smiješnim i bespredmetnim. Dakle Wai je došao u Ameriku i vrijedilo bi pravilo: "Strepite!" )
31. Pjevajte nešto ljubavno (I za kraj jedan film na koji me je nagovorio jedan od glavnih glumaca ovog filma. Moram priznati da je vrijedilo. Ako ovako nastavimo imati ćemo jednu sasvim solidnu kinematografiju. Jedna je to prava urbana priča o ljubavi, prijateljstvu i glazbi kao amalgamu)

- 15:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>