srijeda, 24.03.2010.

Dani Makedonije u kinu Tuškanac !

Ovu retrospektivu posljednjih 20 godina makedonske kinematografije (prvo zagrebačka pa potom i riječka publika) uključuje 5 + 5, ili pet kratkih i pet cjelovečernjih igranih filmova.
Hrvatskoj publici makedonska kinematografija svkako nije strana. Publika koja pohodi Motovun i Zagreb film festival je tamo gledala filmove prelijepih sestara Mitevski (Teona režiserka i Labina glavna glumica) i njihovih odličnih filmova "Jas sum od Titov Veles" i "Kako ubiv svetec".
Naravno da prije njih i tog novog uzleta novog makedonskog filma u ranim dvije tisućitima treba spomenuti i najznačajniji izdanak te zemlje prekrasnih vina i Milča Mančevskog ... njegovog nevjerojatnog filma iz 1994.g. "Pred dozdot" koji je prvi makedonski film nominiran za Oscara. Poveznica sa to Mančevskim i Mitevskima jest i u Labini koja je tada u tom filmu ostvarila i svoju jednu od značajnijih uloga karijere.
A kad pričamo o Mančevskom i "Pred dozot", nije li to film koji svojim nelinearnim tijekom radnje i kolažnim prikazom sudbina nekoliko ljudi je upravo začeo jedan svjetski trend koji je samo dobro unovčio i uobličio jedan Ińárritu?

No kako to biva sa svim kinematografijama postoji hrpa pojedinaca koje se nikako ne uspije vidjeti i koji se ne uspiju probiti na tržište zato i ovi dani Makedonije su izvrsni način da se upozna sa nazovimo to uvjetno "rupama u pamćenju". U ostatku posta prenosim dio članka sa stranica HFS-a koji će vam ponajbolje predstaviti režisere i filmove koji su na programu:
Makedonska dokumentaristička škola imala je blistajući uzlet šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Dae Stoleta Popova balada je o skitničkom životu Roma i predstavlja sam vrh autorove konzistentnosti u njegovanju dokumentarističkog autorskog stila, koji je bujao tretirajući raznolikost moralnih i tematskih preokupacija. Blagoja Risteski-Platnar poznati je makedonski književnik i dramaturg. Početkom novog milenija upustio se u avanturu filma i stvorio veoma zapaženu dokumentarnu seriju Crna, ali divna i dokumentarni film Pseća pjena. Mladi autor Igor Ivanov, u početku privukao je pozornost video-klip estetikom, da bi se u svom kratkome igranom filmu Bube priklonio klasičnim obrascima narativnoga filma. Darko Marković poznati je karikaturist i autor obimna opusa animiranih filmova. Ruka predstavlja na određeni način sintezu svega onoga što je autor radio na planu karikaturalno-satirične animacije s određenom metaforičkom refleksijom.

U igranome filmu Kao loš san Antonija Mitričevskog dolazi do izražaja redateljev poseban senzibilitet i njegova osobita likovna izražajnost u formiranju filmske priče. U stereotipima balkanskih karaktera (scenarij Deana Dukovskog) dobivamo žestoku ratnu agoniju socijalne i moralne degradacije ljudskih bića. Milčo Mančevski je svojim prvijencem Prije kiše privukao pozornost svjetske javnosti. I postao – ambasador Makedonije u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Treći cjelovečernji film Stoleta Popova Tetoviranje možemo tretirati, povijesno, kao međaš između umirućeg i dolazećeg društvenog sustava. Zatvor postaje metafora samog društva. Da bi uspješnije prikazao moralnu, religioznu i egzistencijalnu dezintegraciju društva, autor je filmskim jezikom napustio konvencije tradicionalističke naracije i primijenio moderna (ali i rizična rješenja). Branko Gapo pripada, danas već, najstarijoj generaciji filmskih autora, autor je s najbogatijim filmskim opusom igranih filmova. Vrijeme, vode saga je o ljudima raznih režima i vremena. Pričajući o sukobu dva sela oko vode i izvora, Gapo izvlači zanimljive slojevite niti socijalnog, povijesnog, duhovnog i političkog miljea. Film Iluzija mladog autora Svetozara Ristevskog urbani je film koji se sučeljava sa suvremenim (tranzicijskim) socijalnim problemima gdje mentalitet sredine utječe na dezintegraciju obitelji i obiteljskih vrednota. U tom vrtlogu stradaju mladi. To je film koji je široko otvorio vrata suvremenim temama makedonskog tranzicijskog preživljavanja. (Ilindenka Petruševa, Kinoteka Makedonije)



Zagreb, srijeda, 24. ožujka u 20 sati

Ruka (Raka, 1980.), r: Darko Marković, animirani, 35mm, 11 min
Vrijeme, vode (Vreme, vodi, 1980.), r: Branko Ivanovski Gapo, cjelovečernji igrani, boja, 35 mm, 139 min
Zagreb, četvrtak, 25. ožujka u 20 h

Bube (Bubački, 2003.), r: Igor Ivanov – Izi, kratki igrani, 35mm, 15 min
Tetoviranje (1991.), r: Stole Popov, cjelovečernji igrani, boja, 35 mm, 128 min
Zagreb, petak, 26. ožujka u 20 h

Pasja pjena (Pesja pena, 2002.), r: Blagoja Risteski – Platnar, dokumentarni, boja, 35mm, 15 min
Iluzija (2004.), r: Svetozar Ristevski, cjelovečernji igrani, boja, 35 mm, 103 min
Zagreb, subota, 27. ožujka u 20 h

Majko (Dae, 1979.), r: Stole Popov, dokumentarni, boja, 35mm, 16 min
Prije kiše (Pred dozdot, 1994.), r: Milčo Mančevski, cjelovečernji igrani, boja, 35 mm, 120 min

... svi filmovi su prevedeni s makedonskog a i imaju engleski titl.

- 12:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>