četvrtak, 30.12.2021.

Nestaju pornići !?!

Porno mogul Larry Flynt zatražio je od Washingtona pomoć u iznosu od pet milijardi dolara za 'pomlađivanje' porno industrije. Uz osnivača Hustler magazina, zahtjevu za spas 'zabave za odrasle' pridružio se i Joe Francis, kreator serijala 'Girls Gone Wild'.
Cilj im je dobiti pomoć kakvu je američki Kongres nedavno odobrio proizvođačima automobila, prenosi Jutarnji list.

'Kongres je pomogao najvažnijem biznisu u zemlji. Mislimo da bi trebali pomoći i nama pa im se obraćamo da novcem pomlade seksualni apetit Amrikanaca. U teškim ekonomskim vremenima, Amerikanci se okreću zabavi kao olakšanju od svakodnevnice, a zabava za odrasle u tome ima najveću ulogu', stoji u priopćenju koje su poslali Kongresu.

Val ekonomske krize nije zaobišao ni pornoindustriju, kaže Flyntov glasnogovornik, te dodaje da nije na Kongresu da odluči je li pornografija najvažnija stvar na svijetu i hoće li spas porno industrije usrećiti Amerikance, no da bi trebali razmisliti o pomoći.

Francis i Flynt su priznali da je njihov zahtjev više mjera opreza nego nužnost budući da internet promet na njihovim porno stranicama raste, no da je prodaja DVD-a s porno sadržajem pala za 22 posto.

'Industrija vrijedna 13 milijardi dolara nije u strahu od kolapsa. Ali zašto riskirati?', kaže Francis.

Kongres za sada nije reagirao na njihov zahtjev.

Another major American industry is asking for assistance as the global financial crisis continues: Hustler publisher Larry Flynt and Girls Gone Wild CEO Joe Francis said Wednesday they will request that Congress allocate $5 billion for a bailout of the adult entertainment industry.

“The take here is that everyone and their mother want to be bailed out from the banks to the big three,” said Owen Moogan, spokesman for Larry Flynt. “The porn industry has been hurt by the downturn like everyone else and they are going to ask for the $5 billion. Is it the most serious thing in the world? Is it going to make the lives of Americans better if it happens? It is not for them to determine.”

Francis said in a statement that “the US government should actively support the adult industry's survival and growth, just as it feels the need to support any other industry cherished by the American people."

“We should be delivering [the request] by the end of today to our congressmen and [Secretary of the Treasury Henry] Paulson asking for this $5 billion dollar bailout,” he told CNN Wednesday.

Flynt and Francis concede the industry itself is in no financial danger — DVD sales have slipped over the past year, but Web traffic has continued to grow.

But the industry leaders said the issue is a nation in need. "People are too depressed to be sexually active," Flynt said in the statement. "This is very unhealthy as a nation. Americans can do without cars and such but they cannot do without sex."

"With all this economic misery and people losing all that money, sex is the farthest thing from their mind. It's time for congress to rejuvenate the sexual appetite of America. The only way they can do this is by supporting the adult industry and doing it quickly."

So far, there has been no congressional reaction to the request.

–CNN’s Chloe Melas contributed to this report

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2014.

The great debaters

Kad sam pitao svog osobnog filmofilskog znalca onako ovlaš usput ko li je najveći crni glumac svih vremena. Prvi je bio Sidney Poitiers, a drugi je bio Denzel Washington.
E tu sam se složio. Ipak je ovaj posljednji suvremenik i ako se mene pita jedan od meni najdražih 5 glumaca svih vremena.
Glumčina.
U filmu je ostvario jednu od zahtijevnijih uloga podredivši se kolektivu.
Ovaj film priča o pravim američkim vrijednostima, ljudima i njihovoj snazi za promjenama. Ima hrabrosti u filmu da se u prvi plan stavi čovjek koji je komunist i k tome crnac. Gdje ćeš više kurioziteta za jedan američki film i to sve u jednom.
Ovaj film će pronijeti glas o rasizmu u americi i možda će biti jedan od utega na vazi predstojećih američkih izbora. Sad sam i više nego ikad za, da u USA konačno pobijedi nebijelac i k tome crnac. Ovo je pravi film koji pronosi prave ljudske vrijednosti o jednakosti i ravnopravnosti. Dugo amerika nije od Kennedya pisala povijest, nadam se da je ovaj film najave jedne nove povijesti.
U filmu pobjeđuje amerika kakva jest... uistinu, svijet kakav jest... uistinu.
Ako se imalo zapitate, osjetite crncem na trenutak u duši i probate na tren subilimirati sve što znate o patnji ove rase ljudi biti ćete ponosni.
Uzgred budi rečeno režiju potpisuje Denzel Washington.

- 23:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.10.2013.

Što filmski posteri kažu o čovjeku

Ovo je nešto što dugo mi se kuha u glavni a zanimljivost je koju sam iskopao na netu i preradio za vas. Mnogi umišljaju da mogu protumačiti ljude preko stiska ruke (kao jelte jak dugačak stisak ruke odaje karater odlučna čovjeka), no mnogi koji to znaju mogu se preko toga poigrati sa ljudima. Susrećem ljude koji preko nekih psiholoških metoda tipa pokušavaju se dovinuti i protumačiti karakter ljudi. Recimo preko kombinacije fizičkih i psihičkih karakteristika, no i to se može naučiti i namjerno zamagliti svojeg promatrača. Ima tu i treća manje priznata, no svejedno jednako (ne)uspješna metoda. To je putem nekih zvjezdanih predispozicija. Imam nekoliko ljudi koji putem toga (kažu ili lažu... ko bi ga znao) uspješno se kreću kroz život. Mislim i ja bih da mi netko objasni čudljivu i prevrtljivu narav ... ljudi, ali uvijek se ugodno iznenadite u nekom trećem, četvrtom ako ne prvom. Ono što iskustvo govori treba vjerovati POVIJESTI. Nisu stari latini zalud govorili onu: Historia est magistrae vitae! Kažu mnogi: sto ljudi sto čudi, ali izumrli govore najbolje.:)
Pa nekako povijesno sagledano, i da dam neku novu dimenziju vječnim tragačima ljudske psihe dodajem na vagu dilema, trilema i ovu metodu filmskih znalaca, filmofila ili općenito zaljubljenika u film.
Dakle sigurno ste ulazili u sobe svojih prijatelja ili ako žene pitam njenih dečkiju. Ono sa čime ste se već sa vratiju susretali jesu filmski posteri. I što li su vama filmski posteri govorili... što meni.
Dosta toga kao i one gore navedene metode.
Neću se pačati u zapretenu psihu žena jer to nisam pa ni niti ne znam nekog muškarca (osim onih pretencioznih, bahatih) koji će reći da su proniknuli u njihov ... da se izrazim riječnikom matrixologije... kod.
Poći ću prvo od onih očitih, recimo ulazite u sobu osoba koje imaju na zidu slijedeće postere:

Star Wars, Lord of The Rings, Star Trek i The Matrix.
He što reći o tim ljudima pa prije svega vjerojatno su obožavali bajke dok su bili mali i iščitali sve što se dade po tom pitanju iz knjižnica grada, sela gdje borave. Sasvim sigurno su imaginativnog karaktera, s izrazitim osjećajem za pravdu, rekli bi srčani i neustrašivi ljudi visokih moralnih počela i jako strastveni, skloni timskom radu... ha sad vjerojatnost je da žive i u iluziji. Bajke koliko god bile dobre za imaginativnost s druge strane otupljuju oštricu. Krajnost ovakovih likova je potraga za nepostojećim, svetim gralom i nemogućnost da vide od šume stablo. Manjak realnosti i sagledavanja nekih stvari kroz neružičaste naočale. Samo ih spašava Divine intervention. Božji stvori su to na licu zemlje.
May the schwartz be with them!



Što ako imaju postere X-Men/Spiderman/Superman/Hulka/Batmana

Možda je debel? Možda ima neki problem jer je riječ o egotriperu, čovjeku koji ima najbolje namjere, no kažu vjernici put do pakla je popločan dobrim namjerama. S filmske strane riječ je čovjeku koji ako izašao iz svojih teenagerskih dana sasvim je sigurno da pati od nekog kompleksa spasitelja svih živih, a možda je i neki fetišist, možda je modni mačak ili hoda drugom stranom ulice.

Rocky

Hmm ovaj lik je mnogim posrnulim lajtmotiv kako se dignuti i ponovno početi udarati. Dakle riječ je o ljudima koji su imali veliku patnju ili cjene teški rad. Znam ih nekoliko i ne bih vezivao samo muškarce uz vješanje ovog postera na zid. Dakle ako na zidu vidite druge nastavke Rockya ili Ramboa (sigurno je da se u ovoj kući ne sluša rambo Amadeus:) molio bih da navučete neke rukavice jerbo vi ste došli u kuću shaolin majstora i molim da s respektom se odnosite prema ovom ljubitelju prirode i smrtonosnih borilačkih vještina. Još jedan hint bi bio da sigurno pored pobrojanih postera je i neki lijepi poster neke prirodne lijepote (ne lijepotice jer oni su kao i Vulkanci ... restriktivni spram pokazivanja emocija, one su slabost) ili kakve divlje životinje. Molim vas da se poklonite prije ulaska.


Cheech and Chong’s ‘Up in Smoke’

U zadnje vrijeme sam upoznao i neke filmske pozere koji će ne bi li impresionirali nekoga početi nabrajati neke filmove iz sexploatiation američke filmske ere. Riječ je o softerotskim filmovima sa ženama shaolinmajstorima iz razdoblja 80-tih godina. Što možete očekivati od takove sobe pa da možete naići na nekog masturbatora i to olinjalog ili mlađahnog momčića koji tek upoznaje tajne sexa, voli maricu, možda brije glavu ide na poneku tekmu, zapušta prijatelje i zapravo je pomalo zbunjen. Dakle posteri iz gore spomenute filmske ere i komedijice ove dvojice, zatim Jay and Silent Bob Strike bi mogli biti oni koje će te naići.

Barbarella/Showgirls/Dukes of Hazzard/Misty Bethooven/Debbie does Dallas/Emannuelle

Moolim oprez pri koračanju kroz ovu miniranu sobu. Ušli ste u pećinu stalaktita i stalagmita tjelesnih tekučina. Ovo je sasvim sigurno jazbina seksualno ugrožene osobe ako je riječ o čovjeku iznad 25. On voli macu, dabra ili kako ćete iznad svega. On bi i pticu u letu. Čak i nalet vjetra, bilo toplog ili hladnog ga tjera da mora zadovoljit svoju pohotu. Naravno prva dva, tri postera otkrivaju skrivenu seksualnost i pomalo još uvijek samozatajnog čovjeka u ranim teenagerskim godinama koji pokušava svoju propupalu seksualnost pošto poto sakriti od okrutnog i ciničnog svijeta javnosti čit. iskusnih i starijih pohotnica i nedojebanih starijih muškaraca. Dakle te postere će stavljati u svojim sobama samo pojedinci u underteen i teenagerskim vodama. Kasnije u prelasku u eklatantnu seksualnu ekspresiju stavljaju se ovi drugi posteri.

Jessica Albin ‘Sin City’ poster

Swingers/Sex, tapes and videotapes/

Hmmm ovo ako vidite na zidu stvarnooo. To je ko nekakva miks zona između onih ugroženih i onih znanih pod imenom igrači. Ovi pojma o pojmu nemaju. Htjeli bi stisnut i prdnut da se izrazim po uvriježenoj narodnoj.
Ovaj mi dođe ko' da je na zid stavio plakat Remo unnarmed and not dengerous, The professional ... friend.
Dakle iz ovog kuta drage žene vam ne sljeduje opasnost.
Ovo je ako nije čovjek kriptogay onda najblaže rečeno zona metroseksualca.

Rebel Without A Cause/Taxi Driver/Reservoir Dogs/Dirty Harry/

The guy who has these posters on his wall is cool and laidback and appreciates the classics. He knows the difference between a ‘film’ and a ‘movie.’ He does not conform, and probably rather go see in old/independent films in theatres then see big Hollywood films. Other notable mention: Casablanca

Army of Darkness

Mene kad ovo vidim podsjeća na jednog mog frenda koji okida na ovaj film i time bi ga strpao u one koji su simpatični pozeri sa vjerojatno istančanim smislom za humor. Vjerojatno jerbo je to teško pogoditi.
... uglavnom popis filmova naravno iz dana u dan raste i svakako ovome nije kraj

- 23:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 20.09.2013.

Alice in Wonderland – Alica u Zemlji čudesa !

Kad se spomene ime Tim Burtona mnogi zauste i ako što proizađe iz razjapljenih čvalja onda je to samo bujica pohvala. Tko li je taj Tim koji obožava i na svijetlo kino platna iznova i iznova nam predočuje taj njegov čudesan gotički svijet. Bez namjere da zazvučim patronizirajuće ovaj „Američanin“ nam je svima postao poznat po svom nikad neprevaziđenom Batmanu. Kad se pomisli na Batmana onda se misli još dan danas na lik koji je stvorio upravo on. Iako ga tako većina zna on je ipak mnogima, cijeloj obožavateljskoj sviti, poznatiji po Bubimiru aka Beetlejuiceu. Naravno svi pomislimo na animiranu seriju na kojoj su se hranile stotine darkerica jer ipak Lidija je ta koja je bila u nekakvom subkulturnom pogledu pseudomajka cijelom tom „darkerskom svijetu“.
I od tada Burton posiže za tim čudesnim svijetom koji ga nije nikad iznevjerio. Naravno glumci se mijenjaju. Od Michaela Keatona pa do Winone Ryder sve dok konačno nije pronašao svoju muzu u liku i djelu Johnnya Deppa (Edward Scissorhands (1990), Ed Wood (1994), Sleepy Hollow (1999), Charlie and the Chocolate Factory (2005), Corpse Bride (2005), Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street (2007) i Alice in Wonderland (2010)). Tako da je teško odvojiti Burtona od Deppa, i obratno.
Koliko je to uspješna sinergija govore rezultati na box officeu koji svi upućuju da je ovo jedna od uspješnijih glumačko režiserskih „veza“/franšiza (iako je Depp financijski uspješniji sa Piratskom franšizom ipak u svijet papilove mu je vrata otškrinuo Burtonov film Sleepy Hollow, a trenutno 19 plasirani na listi najisplativijih filmova je Alisa dok je Charlie 97-i (što nije loše jer to nije tipični blockbuster film)).
Uspješnost ovog novog Burton-Depp filma leži i u mladoj australskoj glumici Mii Wasikowskoj. Ona onakva bledolika i tanahna prvo podsjeća na mladu Ivanu Orleansku, mač i „oganj“ u borbi protiv zmaja, a zatim na moment podsjeća na mladu vilenjačicu Galadriel iz LOTR serijala (pogotovo kada odjene bijelo ruho u dvorima Bijele kraljice). Sve su to posve opravdane asocijacije jer ipak koliko god htio Burton dati poseban dah još jednoj ekranizaciji Alise u zemlji čudesa ne može ostati netaknut nekim filmskim trendovima koje je postavio Jackson sa svojom trilogijom.

- 22:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 26.07.2013.

Lars je opako u napadu !

... daklem znam da se približava Motovun film festival i da će biti slijedeći tjedan. Ne znam kako bolje najaviti nego sa jednim autorom kojim se je upravo i sam taj maliveliki (meni možda najdraži) filmski festival i proslavio. Dakle ... "čujte i počujte" dragi blogerski puče :

- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.07.2013.

Oh Linda !


... ovo je trailer koji još nije "postao" trailerom ... naravno da je riječ o još jednom triku filmske industrije da "navodnim" curenjem trailera (ma nemoj'te kasti) se dodatno zagriju gledatelji i jednostavno ih se navede u kino dvorane. Tema je eksplozivna točnije riječ je o ufilmljenju jedne od najpoznatijih i najkontroverznijih priča oko jednog (danas gledano to je smiješno) jedne ženske sudbine i jednog "dubokog grla". Uživajte!

Oznake: film

- 10:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 26.04.2013.

la mome

Combien d'amour avais t'une personne dans leur vie.
Edith vas dire une. Pour elle c'etait Marcelle.
Na pitanja novinarke pred kraj života je Edith Piaf je poručila zanimljive stvari.
Na pitanje što bi savjetovala ženama rekla je ljubite, na pitanje što bi poručila djevojkama ponovila je ljubite, i na kraju je djeci također poručila da vole.
Gledate film i vidite jednu ljubav. Ljubav prema životu, prema muškarcu života kojem je doslovno Velika Edith skinula vlastitu kožu i potpuno mu se kao što u pravoj ljubavi to i treba biti, predala.
Imala je težak život. Režiser se osvrnuo samo jednom na progon novinara i publike i to po smrti Papa Lapleea čovjeka koji ju je doslovno maknuo sa ulica Pariza. No film je kako sam i na početku započeo samo i jedino priča o životu i ljubavi koju je izvrsno kroz pjesme interpretiro pariški Vrapčić.
Ovaj film bi također trebao biti prepoznatljiv svim Amerima koji nekako po defaultu od rođenja su inficirani američkim snom kao svetim gralom za kojim treba tragati te stoga bi trebali prepoznati jednu od osobu koja je samo svojim talentom to pronašla i ostvarila u životu.
Sasvim sigurno u ovo doba interneta želje za što bržim saznanjem činjenica moći ćete nakon što odgledate film i shvatiti njene pjesme koje su iako ih nije napisala opisivale ono što je proživljavala. Tako je Hymne a L'Amour posvećena nikad prežaljenoj ljubavi života Marcelu, a za kraj života ogroman hit "Non, je ne regrette rien" (1961) nakon mnogih životnih razočarenja dolazi kao zaslužena katarza.

... ili kada govori o trku kojeg srce proživljava kucajući ubrzano kada vidite svoju ljubav...

Meni osobno je, iako je to ako je Ona u pitanju deplasirano spominjati, jedna od najlješih (kad je njen repertoar u pitanju onda ne postoje lijepe pjesme već samo naj...).

Svi vi koji niste nikad govorili francuski ili tek počinjete shvatiti ćete nakon njenih pjesama poantu onog famoznog "r", koji je postao prepoznatljivim simbolom njenih chansona.
Oscar koji je dodijeljen glumici za najbolju žensku ulogu ove godine je malo je to nakon maestralne role reči samo zaslužen. Marion Cotillard je ako pogledate snimke prave Edith, nevjerojatno zarobila duh te sičušne i samo naizgled krhke žene. "Skinula" ju je fenomenalno a kad dodate tome i Oscar za ponajbolju filmsku šminku shvatiti ćete da je opet i tu AFI ove godine pogodila. Kretnje i nevjerojatna sličnost je naprosto zapanjujuća i zavodljiva koliko treba da vas majstor opsjene ili režiser filma dovede u stanje da ispred sebe na filmskom platnu imate stvarno sliku i priliku Edith Piaf.
Svakako ovaj film vam može ako se tako mogu izraziti, može poslužiti kao primjer zašto toliko naši pjevači žele u pariškoj L'Olympiai pjevati. Naravno svi žele dotaknuti nebo te koncertne dvorane koju je svojim nikad od pariške publike prežaljenim nastupima stavila Edith.
Ruke i oči. To su uz njen nevjerojatan glas njena legitimacija.

- 23:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.04.2013.

The bridge (započeto 08.09.2007.)

Goli fakti:
Definitivno jedan od najljepših;
Nekad jedan od najljepših;
Vjerojatno jedan od najromantičnijih na svijetu;
No i jedan od najintrigantnijih po sve samoubojice svijeta.
Od pisanja recenzije za ovaj film sam odustao iz više razloga, no sad se vraćam. Zašto? Stoga što se mora ispričati priča o ljudima, stoga što se mora ponekad šokirati ljude iz njihova drijemeža nedodirljivosti problemima drugih, materijalnog pseudokišobrana... jednostavno mora.
Film je mučan, lijep i iznimno tužan... dirljiv. Zato mi ni dan danas ne ide u glavu kako to da je bio zabranjivan. Izabrao sam ga za vas jer vidim, i kod sebe samog potrebu, da iako moramo podraživati receptore za ugodu, da ipak moramo se izdići iznad tog ipak animalnog instinkta i postati ljudima jer ljudi se prije svega razlikuju od ostalih živih stvorenja svojom empatijom. Empatijom koja se zaboravlja.
Oguglali počestim događanjem na jednom od najromantičnijih mostova svijeta kapetan straže kaže jednoj od svjedokinja samoubojstava ... ovo se događa cijelo vrijeme. Užas, horor spoznaje da je most i njegova romantika time ukaljana.

- 19:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.04.2013.

Mardi gras i Kina !

- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.04.2013.

Batalhăo de Operaçőes Policiais Especiais

... ili u prijevodu Special Police Operations Battalion ili na rvatski Alphe.
Uglavnom riječ je o jednoj od najkontroverznijih brazliskih jedinica za specijalne namjene, jednoj od podvrsti karabinjera, i da u kontekstu ovog bloga riječ je o najkontroverznijih brazilskih filmova od Cidade di Deus. U najavi za "Tropa de Elite" se kaže da je emotivno intenzivniji i brutalniji. Osobno mislim da sam sa Cidade di deus prešao prag osjetljivosti tako da mi ovaj film nije mogao biti do te mjere zaprepaštujući, ali da je riječ o jednom izvanrednom akcijskom filmu ... svakako.
Nadam se da iako je problem favela, siromaštva, otmica, korupcije i jedne sveopće nehumanosti u ljudima prenakrcanom Brazilu da je to to što se tiče inspiracije favelama Rio de Janiera.
"Tropa de Elite" nije skroz na skroz fikcijski kriminalistički film već je dijelom i biografski. Naime jedan od koscenarista je i dio ove priče. On je imenom André Batista dok je u filmu to André Matias (glumi ga André Ramiro, 3X Andre). U filmu je riječ ponajviše o korupciji i o plivanju u tom moru korupcije. Od sveopćeg šljama u borbi protiv organiziranog kriminala se ističe BOPE. Što je BOPE možete pobliže pronaći na webu, u filmu pak režiser daje dvojaki karakter toj vrlo smrtonosnoj ruci pravde. Jedna je vrlo negativna nimalo afirmativna, naime mnogi će protumačiti ovu jedinicu koja prvo puca onda pita za svojevrsne "odrede smrti" ili osvetnike koji služe za hladnu ali legalnu egzekuciju. Istina naravno ima i drugi kraj, naime nagledao sam se filmova koji se osvrću na drogu, siromaštvo otmice i na kraju se slavi one koji uzmu stvar u svoje ruke. Naravno da time ne zagovaram osvetništvo već upućujem na to da mnogi relativiziraju policijski posao.
Pogotovo u jednom visoko korumpiranom društvu kao što je brazilsko izuzetno je teško biti i ostati pošten, no uvijek se pojave svjetle jednike pa tako i u ovom slučaju. To su Andre i Neto. Jedan od njih će postati ono što u svojem nasljedniku traži Capităo Nascimento. Okrutni, ali u tom svijetu u kojem ne znaš više tko kome prijeti i pravedni vođa jedne od jednica BOPE. Nekako od početka filma pripravnici u svijetu policije Andre i Nato su predestinirani da krenu putem BOPE jerbo jedino će se tamo boriti za svoja uvjerenja. Taj dio pomalo je, ako se dobro razmotri šablona američkih filmova, o vojsci i odlasku u vojsku.
Neki dijelovi filmova podsjećaju na kadrove Eastwoodove "Vojničine" i tu unatoč svemu kontroverznom što ovaj film prati romantizira se uloga ovog specijalnog odreda policije.
Zanimljivost vezana uz ovaj film je da se da preslikati i na hrvatsko društvo gdje je nedavno isto izbila afera oko policajca koji je izvršavao svoj posao i prijavio tužilaštvu kako i spada M.P.T. zbog nacističke simbolike i ako se ne varam poticanja. Znači ako se čovjek kojem je svakodnevni posao držati se slova zakona to i radi on biva šikaniran i "žrtveno janje", no sva sreća da smo na pragu europskih integracija te da je korupcija u antinacističkoj Europi jedan od kriterija ulaska stoga je i bila izuzetno brza reakcija premijera Sanadera na to smjenjivanjem glavnog policajca PU zagrebačke. Vrlo slično zar ne? Jesmo li na pragu ili smo prešli prag latinoameričke korupcije?

- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.03.2013.

Bridges of Central park

... Amerika se ne prodaje toliko kroz neke njihove nazvao bih to tipične brandove tipa znana pića i obleka, koliko kroz film koji je postao skoro pa brand cijele jedne svjetske države. Ne znam kako bi to determinirao jerbo ekonomist nisam, no zasigurno znam da je film iako ne izvorno američki izum postao produkt jedne nacije.
Dakle ne mjeri se uspjeh nekog filma u USA po broju ljudi koji je izašlo gledat filmove nego po utršku. Pravi kapitalistički princip.
No da se vratim na film. Naime ovaj uvod u post mi je zapravo poslužio da film sagledam u još jednom aspektu, ne samo kulturološkom koji mi prvo pada na pamet jer razmišljam pozitivno. Ovaj drugi aspekt je ekonomski koji sada jedino i dolazi nama preko Bare. Naime filmovi se već godinama, desetljećima u Hollywoodu proizvode samo zbog toga se natuče još love a ne radi nekog tamo užitka gledanje. Ideja ponestaje pa se posiže za filmskim predlošcima iz prošlosti ili sadašnjosti i bestijalno ih se kopira pod nazivom remake.
Na to možemo biti ogorčeni, no stoji i činjenica da prodaja branda Američki san ide desetljećima kroza film. Najljepši dio toga jest priroda i urbana kultura, ako ih smijem izdvojiti. Među njima bih izdvojio i još neke kao poznate filmske lokacije koje možete na netu naći kao sastavni dio tura jedne tercijarne djelatnosti, turizma.
Nekako mi je za pretpostaviti da svi Ameriku identificiramo jelte kroz te filmove i inkorporiramo u svoj habitus pa tako i neke životne čežnje.
Mi recimo tako za razliku od muslimana imamo hadž u USA. I to po onim filmskim lokacijama po kojima raspoznajemo taj vrli novi svijet. E sad međ tim lokacijama meni je osobito drag jedan od najvećih, a i po onima koji su tamo bili najljepši park na svijetu. To je pogađate Central park na Mannhattnu. Toliko je iskorišten da više ne znate koji film da se snimao u New Yorku nije tamo sniman. E meni je tu posebno drag jedan ili nekoliko mostova.
Naime sjećam se nekoliko filmova koje sam nedavno gledao i uvijek se neka od ključnih scena odvijala tamo. To je recimo najnoviji "Cloverfield" (referiram se na završnu scenu), "The Brave One" (scena premlaćivanja u Central parku s samog početka filma), "Birth" (jedan od Nicolinih ako ne i najkontroverznijih filmova, scena u Central parku, korišten je koliko ja mogu razabrati most Southwest Reservoir).
Image Hosted by ImageShack.us

- 23:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.03.2013.

Vals im Bashir ( Krvavi valcer s Bashirom)

Znam da su mnogi ljuti na Židove, i ogorčeni na ono što se danas dešava u Izraelu i palestinskim područjima, no istina izlazi van. I to van iz ustiju i glava samih Izraelaca.
Gdje bolje vrijeme nego sada da se gleda ovaj film.
Film koji kroz svoje potresne prizore zapravo progovara o očajnosti situacije i potrebi da se takva sranje po hitno prekinu. Valcer s Bashirom je zanimljiva tehnika kojom zapravo režiser pokušava slikovito vam prikazati traume u kojima žive sudionici, s židovske strane, tih događaja. Animacija ovdje služi čisto kao koprena događaja koja se na kraju kada sudionici se počinju prisjećati svoje uloge u događajima miče kao zastor u kazalištu i ostaju gole snimke u boji ... koje ne lažu.
Smatram izuzetno potresnim moment filma kada Izuzetno je potresan pogotovo kada režiser izađe iz anonimnosti i sigurnosti animiranih snimku u snimke pokolja u palestinskim logorima u Sabri i Shatili.
Jednom rječju užas, horor.
Naziv je još zapravo jezovitiji jer predstavlja valcer smrti sa Bashirom tj. sljedbenicima, njegovim kršćanskim falangistima koji su zbog njegova ubojstva ruku uz ruku ili plešući valcer sa izraelskim snagama počinili stravičan zločin u palestinskim logorima u Libanonu.
Sam po sebi film je odličan, pseudodokumentaristički prikaz jednog rata, ljudi u njemu i pokušaja zaborava jednog stravičnog genocida kojem su ti isti svjedočili i pasivno sudjelovali.
On je zapravo i svojevrsno putovanje osvjesćivanja kojeg poduzima glavni lik filma, Ari u potrazi za izgubljenim kartama njegova špila sjećanja. Sve počinje sa njegovim snom o tome kako ga u snu progoni 26 divljih pasa. No kasnije kroz film kako mu se vraća sjećanje kroz susrete sa svojim ratnim drugovima shvaća recimo da su ti psi svi oni koje je on pobio u misijama židovske vojske koja je da ne bude prokazana od pasa prvo njih posmicala. On je na čelu svoje jedinice bio upravo zadužen za smicanje pasa.

- 23:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.03.2013.

Pride and Glory (Ponos i slava)

Colin Farrell je bad cop.
Ed Norton je good cop.
Ono što možete vidjeti u filmu je konačno jedna dobra i pomalo originalna šora, tučnjava u trajanju od par minuta koju ste pretpostavaljam čekali kao i ja između ova dva najžešća frajera, pomalo rebela Hollywooda. Osim njih dvojice na filmu po ne znam koji puta je standardno odličan Jon Voight.

Nakon dugo vremena dosta solidan izdanak hollywoodske produkcije i krajnje gledljiv sa krajem koji obećava i daje satisfakciju. Film iako nema jako režisersko ime iza sebe ima četvorku jakih glumaca, od koji se ističu dva glavna aktera. Jin i Jang NYPD plavaca. Colin i Edward ili za potrebe filma

Pozitivnost ovog filma je i, odličan soundtrack koji jako dobro prati film. Naravno da su za to jako dobro izučeni američki filmaši tako da to i nije neko čudo, ali u zadnje vrijeme je vrlo čest slučaj osim katastrofalno loših filmova iz visoke američke A produkcije je i loša i već prije izraubana glazba. Nije slučaj da nisam recimo čuo nekoliko puta unazad godinu dana Gnossienne no 1 od Eric Satiea. Je lijepa je stvar ali počesto korištena.:)

Negativnost ili mane su mu neki klišei. Tipa bar u koji uvijek zalaze murjaci su "Irish eyes" dakle za prosuditi je da ako su Irci glavni akteri, obitelj Tierney, da su i svi Irci nekako predestinirani za murjake. Slična stvar je i sa pomalo još uvijek klišeiziranim pristupom kriminalu. Glavni su tu i dalje manjine (koje sve manje su manjine u USA), a to su Latinosi i crnci. Dobro u ovom filmu više je Latinosa nego crnaca inače tako da su samo zamijnjene uloge.

- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.03.2013.

Vicky, Christina ... Barcelona

O Woodyu svaka šuša ima mišljenje. Svi koji vole nešto reći o filmu neminovno će negdje u razgovoru nadoć i na ovog židovskog newyorškog cineasta, no ono što je sasvim sigurno da je njegov filmski izričaj izuzetno težak i definitivno teško probavljiv. Zašto? Pa prije svega filmovi koji na ciničan i izuzetno slojevit način kritički se osvrću na ljudsku svakodnevnicu ... pa i onu nama sasvim uobičajenu, iztrivijaliziranu kao što je ljubav i ljubavni odnosi, nisu nimalo jednostavni... zapravo, Woody to sasvim dobro shvaća i pokušava to nama običnim gledateljima i plasirati.
On je zapravo antipod smetlaru koji po tepih gura svo ljudsko smeće i naš izmet koji ne bi htjeli drugima pokazati. Dobro ovo vam vjerojatno zvuči pregrubo kad znate da je u pitanju komedija, no upravo je komedija u staroj Grčkoj bila vrh vrhova i najteža stepenica kojoj su svi u teatru stremili. I shodno tome nasmijati se svojoj gluposti i svojim greškama je vrh vrhova smisla za humor ... vjerujem složiti ćete se s time.

Ono što je meni bilo zanimljivo kad sam krenuo gledati Vicky, Christinu i Barcelonu kako su mi je preporučili neki parovi i neke žene kao izvrstan film za eto pozvati van u kino neku ženu. Da dobro složio bi se s time ako je u pitanju praznoglava glupasta i niže inteligentna žena koja ne zna čitati između redaka i koja ne kuži ne dvosmisao, nego trosmisao utkan u saće ovog filma. Da spustim brzinu... nisu svi za takav slojevit humor iako s vremenom se može razviti i smisao za takav. Sjećam se shodno tome jedne svoje prijateljice i blogerice koja slovi kao izuzetno inteligentna žena u svojem, opet, ženskom krugu (kao neki neokrunjeni vođa čopora) koja voli počesto koketirati tim saznanjem i pačati se tamo gdje joj nije mjesto pa je tako jednom prilikom kod svog tadašnjeg dečka pogledala jednu epizodu izuzetno brutalno cinične britanske serije (u nekim postovima unazad par tjedana, mjeseci sam vam postao isječke) Little Britain i ostala prvo zbunjena a onda zabezeknuta nama ostalima koji smo se smijali. Dakle ona je bila kao obje glumice koje interpretiraju Vicky i Christinu koje su otišle zbunjenije i razjebanije iz Barcelone nego što su u nju došle.
Da li žene zapravo maštaju o Javieru Bardemu koji će doći među njih i reći im ono što zapravo im se mota po glavi ali direktno. Mislim ne da maštaju nego to i vole jer imao sam ne jednom priliku vidjeti da žene vrlo često oponiraju takvom diretnom pristupu i onda zbog sredine i moguće osude da su kurve, radodajke odustaju od ulaska u frivolnu vezu sa muškom jedinkom koja im na taj način prilazi. Mislim da Woody ovdje nimalo ne veliča ženu već ju pokazuje kakvom ona zapravo jest u neka nazovimo to uvjetno tri pojavna tipa (iako kako smo mi različiti kao ljudska bića ima ih ipak nešto više).
I da ne bude zabune koliko je Bridget Jones diary film za žene od raznih formata tako je i ovaj film nedvojbeno pravi muški film.

- 23:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.03.2013.

Sophie Magdalena Scholl

Nekako mi je teško povjerovati da jedan žena danas učini ovakvu žrtvu kakvu je učinila pomalo iz uvjerenja, a što iz ljubavi prema svojem dečku Sophie u doba najžeščeg nacizma i u kolijevki ovog izopačenog totalitarizma u Munchenu. Kad se pokušavam prisjetiti nekog primjera takovih hrabrih, beskompromisnih žena ... ne nailazim ih u svojim suvremenicama, već se sjećam nekih primjera koji su potekli iz drugog svjetskog rata. Dobro primjeri su tu i majki naših hrabrih hrvatskih bojovnika za vrijeme Domovinskog rata no to nisu moje vršnjakinje.
Danas nekako premalo vladaju oni dobri zdravi ideali koji pokreću svijet, a više se sve okreću oportunizmu, makijavelizmu i hedonizmu koji nemaju puno veza sa ljudskosti osim u tome što su to izopačene pomalo zvijerske verzije nečega što se može nazvati da potiče od čovjeka.
Tako je bilo i sa Sophie koja i iz ljubavi i ... Opet možemo govoriti i o formiranoj osobi koja zna tko je i što radi na ovom svijetu i ... prije svega je čovjek. Na jedan način to je oda nečemu što danas umire, vrlinama. No oni su braća Sophia Magdalena Scholl i njen brat Hans Fritz Scholl. Bila je članica BDM-a ili Ženska nacistička organizacija, zaručena za kapetana Fritz Hartnagela koji je bio služio Wermacht na istočnom frontu u Staliningradu, 21 godinu,

- 23:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>